Nadvila se polarna zima nad Europu. Vele zec mater traži.
Tu kod nas pol metra snijega i hladno je.
Al kad ti paška bura udari usred Engleske, i ti bi mater tražio.

I tak me priča o vremenu (tko kaže da je to samo small talk?? ) vratila kroz vrijeme.
U 11mj. 2016.

Naš honeymoon

U Londonu

Na vjenčani poklon dobili smo avionske karte sa smješajem u Londonu. U samom centru. Hyde Park.
Bila sam u 30.tjednu trudnoće. Mučnine napokon pustile a trbuh se pod zimskom oblekom nije pošteno ni vidio. Tad još vrlo agilna i nabrijana.
Ak sam plesala cijelu svadbu, imam konde sad i za maratonsko razgledavanje.

Kaj se u dva tjedna može promjenit?!
Svašta! Uh, svašta!

Idemo na 5 dana.
Uzela sam bilježnicu, Google i isplanirala nam vrijeme od A do Ž. Sve ćemo mi stić’ obić’.
I Zološki vrt i Prirodoslovni muzej, Westminstersku palaču ( slomim jezik kad moram to pročitat ), Katedralu Sv. Pavla i London eye, buvljake i popit čaj s Kraljicom.
Yeah, right!
Izvinite, bijah nadobudna.

No jednu stvar sam zacrtala!
Idemo u obilazak Warner Bros studia gdje se snimao Harry Potter. (znam da sam blizu 3 banke, jbg fan sam)
Čak se ni muž nije bunio, svjestan da mu pomoći nema.

Oš jačmenac?! 😉

Karte sam nabavila mjesec dana prije preko neta da budem 100% da idemo. 150 funti za dvije osobe.
I dobro da jesam! Ulovila zaaaadnji slobodan termin sljedećih mjesec dana. (wtf?)

Kofer spakiran, sutra je taj dan! Noćas nema spavanja!
I da ‘oću, mala zverka u trbuhu neda.
Da, nosim curicu!
Mada tad još to nisam 100% znala. Kak vele neke žene, osjetiš.
Ili te pucaju hormoni pa si zabriješ??

DAN 1/5

U Londonu

Prvi put letim i nije me uopće strah, no moram priznat da let i nisam najbolje podnijela.
Vrtilo mi se cijelim putem i uglavnom sam žmirila. Ajde bar nije dug put. 2 sata.
Otvaram oči tek nad Londonom.
Kružimo iznad dok čekamo dozvolu za slijetanje. Kroz hrpu oblaka nazire se prekrasan grad na Temzi.

Hvataju me leptirići!!
Ne znam jel od uzbuđenja il kaj smo počeli slijetat’ al to je to!
Naša avantura počinje i ništa nam neće pokvariti doživljaj!
Yeah right!

Ubrzo nakon izlaska iz aviona dolazimo kupit Oyster card (10 funti 2 karte, sve ja znam, to nam treba za metro koji ćemo koristit stalno ).
Metro-om smo se vozili s aerodroma i nazad.
Upadamo u drugi po redu vlak koji stiže ( to je uspjeh jer se lagano bliži rush hour ).
Muž to elegantno hendla ( čitaj gura sve pred sobom da oslobodi mjesta trudnici ) ko da se svaki dan vozi po dubravi.
Izlazimo na stanici kod Hyde Parka i hotel je tu negdje. Nadam se blizu jer sam gladna.
I piiiški mi se.

U Londonu







Lagano puše i žuri nam se do hotela ostavit kofere jer se danas ide…. tadam!! Na Harry Pottera ofkors!
Nasmiješeni, nabrijani pozitivom, s dva kofera, zaustavljamo nekog dedicu i pitamo ga za adresu.
Prvi fail.

Veeeli deda: malo duža šetnja preko Hyde Parka i tu ste.
Računam si ja, dedi je 20min duža šetnja, ajmo mi pješke jer taxi je u Londonu skup.
Da, još sam na hrvatskom tlu odlučila da se taksijem NE vozimo jer je jednostavno preskup. Ići ćemo metro-om ( nismo za đabe uzeli Oyster helloou?! )
i turističkim busom!
Mda, vozili smo se taxijem. I to stalno.

Hyde Park je diiiiivaaan!!
Predivni cvjetnjaci, vjeverice koje ti jedu iz ruku, patkice, zimski zabavni park “Winter Wonderland” , ljudi trče, voze bicikle, prolazi bobi na konju!
Ono, wow! U Londonu smo! Divno je!

Neego…
Noge me lagano bole a hodamo već nekih pol sata, a? Jel idemo u dobrom smjeru?
Gladna sam! Nisam još niš jela, sve kao budem kad sletimo, pa budem kad izađemo iz metro-a…
Piški mi se! Beba mi tiska mjehur sve u 16! Al ajde sad smo blizu. Jel jesmo?
Gladna sam!
Uglavnom, moj muž sve stoički podnosi.
Za sad.

Nakon dobrih sat i pol šetnje evo nas na suprotnoj strani parka. Izlazimo kod Marble Arch-a. ( slavoluk postavljen na mjesto gdje su se do 1783.g. vješali izdajice i lopovi )

U Londonu

I sad je naš hotel tu. Tu negdje.
Prvo što primjećujem da je London izuzetno čist grad a koša za smeće nigdje na vidiku. Na svakih 100m je osoba zadužena za čistoću.
Metu i lišće otpalo sa stabala.
Veli meni moja logika, ti ljudi su stalno na cesti, najbolje njih pitat za smjer.
Drugi fail.
Da ne idem u detalje, skoro sat vremena smo mi još kruzali oko hotela, ispitivali ljude koji tu žive, poštara ( čak nam je i crtao ),
da bi na kraju posustali i uzeli prvi taxi koji je naišao.
Dugo mi je trajao revolt.

I eto nas pred hotelom. Valjda.
Ne vidi se od masivnih skela koje su ga prekrile. Izlazimo iz taxija, vožnja nas je koštala oko 8,9 funti. ( vozili smo se ni 5 minuta )
Ulazimo u mali privatni hotel.
Na recepciji dva pakistanca, u poslu preko glave.
Na brzinu obavim wc, yes!!
Pošto u sobu još ne možemo, dogovorili smo da ostavimo prtljagu i gaaas!! Već kasnimo na bus koji nas vozi u WB studio.

Upadamo u taxi (nema se vremena za alternative, naš bus smo propustili, nadamo se da nam karte nisu propale). 13 funti.
Stižemo do željezničkog kolodvora Victoria.
Turistička agencija koja nudi naš aranžman je tu negdje.
Muž na telefonskoj vezi sa agentom pokušava saznat kako doći do njih (nekakvi radovi su i mora se ić okolnim putevima).
Dragi lagano gubi živce, pokušava se sporazumjeti sa osobom s druge strane.
Većinu tih “slabije” plačenih poslova u Londonu rade stranci koji često jako loše barataju engleskim jezikom.
Vidim da ću to morat preuzet u svoje ruke jer evo ga urla kak on sa trudnom ženom tu hoda u krug već pol sata. ( žao mi ga je, sigurno su mu noge natečene, beba udara po organima… nije to sam tak )
Zaustavljam taxistu i pitam za adresu, dvije minute pješke i evo nas.

Mužić žustro uletava u agenciju, traži menadžera s vrata.
Ne znam da li ima ozljeđenih al smo u roku minute bili u poznatom crvenom busu na kat. Na ekranima se upalio film (HP ofkors) i kreeečemoo!!
Uspjela sam napokon kupit 2 sendviča! 8 funti.
Moj niš ne valja pa sam zapljenila mužev. ( beba je gladna, štaš! )
Nekih 2, 2 i pol sata vožnje i evo naas!!
Preeeuzbuđena sam!!
Ja i 200-tinjak klinaca obučenih u plašteve jurimo prema ulazu. ( kak se ja nisam sjetila maskirat?? )

U Londonu
U Londonu

Na ulazu oooogromna gužva. Ali i Starbucks.
Mužić stiže sa dvije kave od pol litre i krafnom. (22 funte)
Vrata dvorane se otvaraju i moramo unutra. Bacamo “novce” u smeće i lagano punimo kino dvoranu.

Tura počinje kratkim filmićem gdje glumci pričaju najdraže anegdote sa snimanja. Da vas ne gnjavim puno svojom opsesijom malim čarobnjacima, samo ću reći da smo stvarno brzinski prošli kroz studio. Razgledali smo sva moguća magična stvorenja, metle, štapiće, hrpe filmskih efekata, prostorije i naravno peron 9 i 3/4.

U Londonu

(klobuk je cca 30 funti i naravno da ga nisam kupila)

Na kraju ture morate proći kroz suvenirnicu (englezi rasturaju u uzimanju novaca al needaam ).
Muž mi je uporno htio nešto kupit za uspomenu a ja sam samo govorila neeeću i kak je sve skuupoo. (Nisam nikad bila škrta, valjda hormoni??)
U žurbi smo sve razgledali jer sam se bojala da nećemo stić na zadnji bus za London a onda bi tek vidli koiko je taxi skup.

U Londonu

(Znaaam da je mutna al je jedina koju imam )
U Londonu
(Muž si bira štapić)


Da se odmah ispričam za slike. Mutne su do trečeg dana kad sam skinula foliju sa kamere, haha.
One na kojima sam ja imam samo po jedan primjerak tak da je mužić dužan još bar jedan put u London. 😉

Ulovili smo vremena i za gricnut nekaj pa smo uzeli 2 hot dog-a za 9 funti. ( pakirani sendvič više ne dolazi u obzir ).
Uz sve umake imate i kraljičin umak na raspolaganju. Meni nije fin. Ko ni njihov senf. Hot dog završio di i kava.

U Londonu

(slika preuzeta s interneta )

Napokon smo u busu za nazad, zavalili smo se i gledamo film.
Ukupni dojam, za te novce, blago razočarana, ali ne želim nam kvarit ovo putovanje njurganjem. Hahahaha!
Za sad.

Dolazimo premoreni u hotel.
Dogovorili smo se da ćemo naručit pizzu, pod tuš i spavanac jer smo izmoždeni i treba imat snage sutra hopsat okolo di sam ja sve zamislila.
I tu nastaje problem.
NEMA SOBE ZA NAS.

?????!!!!????!!!

Prepuštam ovo mužu jer bolje za njih da sa mojim hormonima ne komuniciraju.
Uglavnom, kako smo let i smještaj dobili na poklon, plačeno je karticom koja ne glasi ni na koga od nas i recepcioner,
izuzetno bahat i neuljudan nas je optužio da smo karticu ukrali!!

Muž zelen! Gledam kak se suzdržava da ga ne zgrabi prek pulta.
Dere se jedan, dere se drugi.
Ja u suzama zovem Hrvatsku.
Muž veli idemo u drugi hotel.
Di ću sad u ovo doba tražit smještaj?!
Inače bi ja prva izašla van, prkosna sam, uf! Ali umorna saaam! Samo hoću krevet!
Uspjevam dobit kopiju osobne osobe čija je kartica i napokon nas puštaju u sobu!
Ovaj dan je gotov! Otuširani čekamo pizzu.
Žao mi je kaj ju nisam slikala. A la ove smrznute iz naših dućana, veličinom i okusom. 12 funti.

Tonem u san s mislima kak je sutra novi dan. Nema mjesta živciranju. Na dalje će sve ići glatko.
Yeah right!

Kako smo se proveli sljedećeg dana pročitajte ovdje.

Mama Iz Hooda

Please follow and like me:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *