Gdje je nestao osmijeh

Gdje je nestao osmijeh? Ja ih iz rađaonice pamtim tri

U zadnje vrijeme čitam stravične priče žena s poroda. Mnoge su bile žrtve psiho-fizičkog nasilja od strane bolničkog osoblja.

I meni su laktom skakali po trbuhu, što se po našem ministru, kod nas ne radi. Uplašena, kakva sam bila, nisam se protivila. Jedina misao koja mi je u tom trenu prolazila glavom bila je da se sve završi s pozitivnim ishodom za mene i bebu. (I da ju što prije izvade jer sam mislila da ću “odapet”, ali to sad nije tema).

Šivali su me “na živo”. Opet, ništa ne ispitujem, šutim i prisjećam se priča starijih žena koje bi me smatrale sretnicom jer sam šavove dobila dok je “još vruće” pa ne boli. Ne boli jarca! Trudim se ne mrdati previše, da “radionu ne zatvore trajno”. Pitam se kak’ se čovjek odluči tom profesijom zarađivat za kruh? (Ne osuđujem, samo se pitam).

Kažu žene da je prvi porod strašan jer ne znaš što te čeka, a svaki sljedeći jer znaš.

Izmučena, prestrašena, čekam. Čekam osmijeh onog jednog od njih deset koji su mi rukom proroštali utrobu.  Tog jednog koji se još vodi osnovnim ljudskim načelima, kojeg još nije “iskvarila struka”. Tog jednog kojeg još ispunjava pomaganje ljudima. Jer zato se upisuje medicina, zar ne?

Gdje je nestao osmijeh

Hospitaliziranoj osobi taj osmijeh nekad bude jedina lijepa stvar koja joj se desi cijeli dan. To je osmijeh koji daje nadu i snagu. Ja ih iz rađaonice pamtim tri.

Velik dio poroda mi je u maglici, ali ti osmjesi su mi ostali kristalno jasni. Prijateljica, koja promišlja o rodilištu u koje će se uskoro zaputiti me pitala kakvi su doktori u bolnici u kojoj sam ja rodila. Iz mog iskustva, bitnije ti je kakve su sestre na odjelu. S njima imaš najviše doticaja. One će ti pokazati kako dojiti, podijeliti s tobom svoja roditeljska iskustva u 3 ujutro, a i podragati te po kosi. Doktori? Hmm… Većina s kojom sam imala kontakt me neugodno iznenadila. Svoj posao odrađuju rutinski, bez naznaka empatije.”

“Pa dobro”, kaže ona. “Ne možeš očekivati da se svima smijulje.” A ja si mislim: “Zašto ne bi mogli?” Ok, nisu zadovoljni plaćom koju primaju. Je li to opravdani razlog? Kaže ona: “Ajde, ti se kao nasmiješiš svakoj osobi koja ti uđe u poslovnicu?” Pa ustvari, da!

Bila ja potplaćena, bilo mi dijete bolesno ili samo imam težak dan, na meni se to ne smije primijetiti. Pojedinci bi se mogli i žaliti nadređenima na moje ponašanje u protivnom. Zašto? Jer radim uslužnu djelatnost, od mene se to i očekuje. Pa se sad pitam zašto su doktori poseban slučaj? Svaka čast iznimkama. Ja ih pamtim tri. 

Izvorni tekst pročitajte ovdje.

Mama Iz Hooda

Please follow and like me:
Kad je i zašto dobar suprug i otac postao papučar

Kad je i zašto dobar suprug i otac postao “papučar”?

Žena je ženi zmija. A što je muškarac muškarcu? Ima dobrih muževa. Koji su osim što zarađuju novac (jadno mjerilo društva u kojem živimo), suučesnici u kućnim poslovima i odgajaju svoje dijete.

Oni su prijatelji svojoj ženi. Ostvarene, potpune osobe koje znaju da nije sve na ženi. Da i oni jedu, prljaju i koriste zajednički prostor sa svojom obitelji te je isto tako na njima da sudjeluju u organizaciji što ljepšeg, ugodnijeg i funkcionalnog  doma. 

Zašto su oni onda u “svom čoporu” prozvani papučarima? Jel sramota oprat pod ili suđe jer si muško? Ili si tad manje muškarac? 
Izjedaju me ova pitanja jer je to napokon jedna tema oko koje se žene slažu. Da žele imati muža ravnopravnog u kućanstvu i odgoju sa njima i onda se moraju naći drugi muškarci koji će im to pokušati sabotirati.

Eto, nije ni problem u konstataciji da je “papučar” nego u pokušaju preodgoja.

Mnogi muškarci nisu spremni za zajednički život i obaveze iz kojekakvih razloga. Nekima je do jučer sve mama radila umjesto njih, neki nisu znali što ih očekuje kad dođe dijete, neki nisu spremni na dodatnu količinu obaveza uz one koje do sad imaju. Jasno je ko dan, da se oni, kao i žena trebaju prilagoditi na novonastalu životnu situaciju, da im treba vremena.

Kad je i zašto dobar suprug i otac postao papučar

Puno kompromisa i razgovora sa svojom bračnom družicom. I kad napokon mislite da ste postigli obiteljski sklad, nađe se neki prijatelj, otac, kolega s posla koji će mu se nasmijati u lice i reć: “Kakav si ti to muškarac?”

“Moja žena to sama radi i sve stigne.” “Ja svoju ženu i djecu ni ne vidim.” “Odi s nama na pivu, neka ona šeta s djetetom. Ionako je cijeli dan doma.”

Mogla bi nastavit’, al shvatili ste poantu. Što oni imaju od toga? Ispadaju frajeri jedan pred drugim? Svaka čast, seljačine! Frajeri ste samo u svojem univerzumu. Doma imate vjerojatno tužnu, usamljenu ženu koja se sa sjetom prisjeća kakvi ste bili na početku veze.
Koja si razmišlja: “Imamo djecu, ne bi “bilo fer” prema njima da se rastanem.” 

Ali takvi ni ne vide da su im žene nesretne. Jer one sve stignu i dapače, s osmijehom to rade. Jer one trpe. Trpe u ime svoje obitelji. 

Ja nisam ta. Ja imam “papučara” i takvog sam i tražila.

Naravno, u očima tih muških osoba kojima je moj muž “papučar”, ja sam rospija. Koja mu “ne da” da ide na pivu iza posla, koja ga “maltretira” s obavezama poput iznijet smeće ili kupit kruh po povratku s posla. Nedaj Bože da nazoveš tokom radnog vremena- držiš ga u šaci. Jadan ni na poslu nema odmora od tebe i tvojih zahtjeva.

Kad je “provest’ vrijeme sa svojom obitelji” postao nedovoljno dobar razlog da uzmeš godišnji? Ako ne gradiš vikendicu ili nešto drugo što žena “ne može”, šta će ti koji vrag godišnji?

Pola tih muških osoba ( s razlogom ne želim reć’ muškaraca) su seljačine same po sebi i tu nema pomoći. Druga polovica su oni koji su jaki na lamatanju jezikom van svog doma, a vjerojatno čim pređu prag krpom brišu otiske svojih cipela. Takvi me živciraju, rastužuju, a i gade mi se, da vam budem iskrena.

papučar

Jesu li svjesni kako jadni zapravo ispadaju? Kako pljuju i blate sve ono sveto na šta su potpisom prisegli? Kako omalovažavaju svoju zajednicu? Mnoge žene ni ne znaju kakvi su im muževi van gnijezda.

Mogu oni bit doma požrtvovni i ravnopravni partneri, pred “čoporom” okrenu ploču.

U pubertetu je bio “faca” onaj koji je mogao više popit’ ili spavao s više žena. Sad je “frajer” onaj koji što manje sudjeluje u obiteljskom životu? S kojeg ste to brda sišli?

Kad je postalo sramota bit dobar muž, tata… osoba?

Izvorni tekst pročitajte ovdje.

Mama Iz Hooda

Please follow and like me:
Kako uštedjeti pri dolasku bebe

Kako uštedjeti pri dolasku bebe?

Uštedjeti pri dolasku bebe. Kako?

Kad su se slegle emocije oko saznanja o prinovi, postavila sam si i neka financijska pitanja.
Što mi sve treba za bebu?
Hoćemo li imati dovoljno novaca za sve što nam treba, uz abnormalne troškove života koje u ovoj državi imamo?

U zadnje vrijeme ima puno mama blogerica (i sama ih pratim), koje “nameću” nekakve fashion standarde za djecu.
Ispunjavaju fejzbuk i instač lijepim slikama svojih mališana u dizajnerskoj odjeći sa hrpom dječjih uređaja i “pomagala” za roditelje.

Naravno da oboje košta. I naravno da vi ne morate imati to sve a i dalje možete biti dobra i divna majka.
Djeca vam neće zamjeriti, bez brige.

Nemam ništa protiv trendova niti takvih majki, samo se treba realno postaviti u životnoj situaciji.
Aha, porodiljna mi je 1663 kune i ne, ne želim kolica od tisuću eura razvuć’ na 24 rate.
Osim što će vam se nakupiti još hrpa stvari koje ćete biti primorane kupiti, dok se beba ne rodi, realno, ni ne znate da li ste napravile fail.

U mom slučaju, to bi bilo čisto bacanje novaca, jer eto, beba od prvog dana nije mogla smisliti vožnju u kolicima.
Eto kako uštedjeti.
Da, ja sam jedna od onih koje su imale čast baratati s tih mizernih 1663 kn.
I uspjela sam. Kako?
Ovo su neki od mojih savjeta kojih ću se pridržavati i jednog dana kad dođe red na drugu bebu.

Kako uštedjeti pri dolasku bebe

Posudi.

Točnije, posudi, pazi i vrati.
Od kumine prijateljice sam na posudbu dobila “jaje” koje smo koristili svega par mjeseci. Evo, očuvano i spremljeno, čeka sljedećeg pilića. Mojeg, kuminog, svejedno. Imam i ne korištenu podlogu za prematanje, jer evo, i krevet mi je poslužio u tu svrhu.

Pričekaj.

Imam cijelu kolekciju bočica, nastavaka, duda koje su oprane i spremljene u ormar.
Dudu nije nikako prihvaćala a za bočice nije bilo potrebe jer sam dojila.
Nisam ja trčala pred rudo koliko je tu prisutan faktor “moja mama”.
Poanta je da beba kad dođe doma treba vas (i pokoju pelenu), ostalo se lako, po potrebi kupi.

Razmisli o zdravijoj varijanti.

Šamponi i kremice se ionako ne preporučaju za novorođenčad pa radije kupiš dobro maslinovo ulje, koja kap u kupku, dovoljno.
Vlažne maramice zamijeniš vodom i gazom. (probajte pratiti koji mjesec koliko novaca odvajate na njih, nakupi se).

Isto tako imate izbor koristiti platnene i jednokratne pelene.
Mislim da na internetu čak možete pronaći računice za određeni period nošenja istih, ma da sam tu priznajem turbo lijena.
Koliko god da se može uštedjeti, biram jednokratne.

Naslijedi.

Imam sestričnu od 10 godina čija je mama (hvala ujna!) brižno čuvala odjeću za moju bebu, dok sam ja još negdje plesala po stolovima i ne razmišljala o potomstvu. Bebe rastu iznimno brzo i prava je šteta da se stvari koje su nošene par puta bacaju.
Isto tako mi je za tu istu robu nepotrebno izdvajati velike cifre (sloboda izbora, ponavljam). Klinci su mali prljavci i što prije se prestanete živcirati zbog zaflekane i poderane obleke, bolje za vas.

Žicaj.

Kada rodiš, a i prije, ništa te ne košta poslati par mailova tvrtkama koje se bave dječjim potrepštinama.
Od opreme, hrane, nebitno. Negdje ćete dobiti testerčiće, negdje popuste a negdje ništa. Vrijedi pokušati. Također kada ste u ljekarni, naiđete li na simpatičnu farmaceutkinju uz neobavezan razgovorčić, da se izaći van sa kojim uzorkom.
Isto vrijedi i za pedijatra (ovaj dio nije planski, ja sam takva, meljem sa svima o svačem pa se poklopilo).

Izjasni se.

Kako sam većinu stvari za bebu nabavila prije rođenja,
gostima koji su dolazili u babinje sam otvoreno rekla da za bebu ne treba ništa, ali novac je uvijek dobrodošao.
Naravno, ne tim riječima, no ionako mi nisu dolazili nepoznati ljudi pa nije puno trebalo “motati u celofan”.

Kako uštedjeti pri dolasku bebe

Probaj.

Ovo mi je ključan savjet i ubuduće ga se držim u potpunosti.
Bila sam nadomak kupovine jednog “pomagala” koje je zapravo bilo meni zgodno i djelovalo mi funkcionalno.
Dobro da nisam. Isprobala sam kod prijateljice i mojoj kćeri se, na moje čuđenje uopće nije dopalo.
Eto, uštedjela sam pare.

Informiraj se.

Kao primjer navest ću nosiljku za bebe.
Predložila sam mužu da kupimo nosiljku i u jednoj šetnji po shopping centru naišli mi na “zadnju na polici”.
Iznenadila me cijenom od 200 kn (muža još više).
Već smo trljali rukama kako ćemo uštedjeti.
Do tada sam o nosiljkama znala da su cijenom oko 1000 kn, točka.
To je bilo kristalno jasno i prodavačici koja je iskoristila situaciju (svaka čast kako nam ju je “uvaljala”).
Srećom, koji dan kasnije sam otkrila grupu na Facebooku koja se bavi tematikom nošenja beba.
Umrla sam od smijeha na prvu, pa zar za to treba grupa?! Da, treba.

Postoji gomila različitih nosiljki, od onih na kopče, pa marame tkane, elastične, sling, wtf?!
Postoji cijela teorija kako se bebe namjeste u pravi položaj da im ne bi ometali pravilan razvoj.
Da skratim priču, naručili smo ispravnu nosiljku od tete šivalice a ona naša “jeftina” je postala “skupa igračka” koja skuplja prašinu.
Ne mogu ju ni prodati jer znam da je ergonomski neispravna i pekla bi me savjest da to nekome “uvaljam”.
Reko bi moj stric: “Škrtac plaća duplo.”

Improviziraj.

Beba nam je propuzala na moru.
Tamo u boravku imamo, za krizne slučajeve kad nas je puna kuća pa zatreba dodatni krevet, madrac, na kojem smo se nas troje valjali i igrali se.
Povratkom u Zagreb razmišljali smo o podlozi za igru. Pošto nam je boravak dosta velik, ne bi nam bilo dovoljno 5 podloga.
Obukli smo nadmadrac u presvlaku za poplun i stavili ga u boravak na pod. Služi svrsi i danas, igramo se na njemu pa se rjeđe penje na kauč. (čitaj: pada s njega)

Umjesto npr. babyphona mogu poslužiti i dva mobitela, jedan u bebinoj sobi, drugi kod vas. Snađite se.
Dobit’ ćete i dosta poklona koji vam neće trebati.
Ruku na srce, svi prosljeđujemo kave i bonbonjere, nećemo se lagati da nije tako i s ostalim stvarima.

Ja na primjer ne očekujem da netko tko mi nije blizak prijatelj zna da mi dijete ima atopijski dermatitis i da ne koristim za nju “običnu” kozmetiku.
Možete takve predmete zamijeniti sa mamama na fejsu, prodati ili pokloniti.
Ako već vi nemate koristi neka ima netko drugi. 😉

Izvorni tekst pročitajte ovdje.

Mama Iz Hooda

Please follow and like me: